Ntsiki Biyela, prva crna vinarica u Južnoj Africi, govori o vinima i napretku

2024 | Vijesti

Saznajte Svoj Broj Anđela

Pića

Ona je već legenda u svom polju.

Ažurirano 11/11/20

Slika:

Tsiki krug





Sa samo 42 godine, Ntsiki Biyela već se smatra legendom u svom području. Nakon što je preuzeo kormilo Stellekaya vina 2004. postala je prva crna vinarka u Južnoj Africi. Desetljeće kasnije, lansirala je Izvorna , pothvat koji sama financira u kojem sada radi nagrađivane chardonnayje, sauvignon blanc i bordoške mješavine. Ovdje ona govori o svom putu i onome što je pred jednom od najbrže rastućih vinskih regija na svijetu.





Kako ste ušli u svijet vina?

Počeo sam studirati na Stellenbosch [Sveučilištu] 1999. Došao sam iz pokrajine KwaZulu-Natal, i sve je bilo drugačije. Nisam znao jezik, a nisam poznavao ni kulturu, što je znatno otežavalo studiranje. Nisam imao pojma da vino postoji! Prijavio sam se za stipendiju u kojoj je pisalo ako studiraš vinarstvo, mi ćemo to platiti. I znao sam da se neću vratiti kući. Zato sam se posvetio ovome.



Kakva je bila vinarska scena u Južnoj Africi kad ste počeli, u usporedbi s današnjom?

Vinska industrija nije se mnogo demografski promijenila. Ali kada je u pitanju zapravo gledanje na ljude koji su vinari, sada vidim više mladih vinara, puno inovacija i novog grožđa. Sada je više eksperimentiranja, gledanja na drevne načine pravljenja vina i vraćanja istog, jer je ono dugo bilo napušteno, kako bi se vidjelo kako funkcionira u trenutnoj situaciji.



Koji su najveći izazovi za vinara u Južnoj Africi?

Pa, tu su očiti elementi. Globalno zatopljenje definitivno utječe na nas. To vidimo svaki dan, s našim analizama i vremenom žetve svake godine. Nismo navikli vući crna vina u veljači, a sada to radimo. Pokušavamo pronaći nove načine uzgoja vinograda.

Opišite neke od specifičnih prepreka i prepreka koje ste morali svladati kada ste stupili na scenu.

Nije bilo samo da nije bilo crnkinje; općenito nije bilo mnogo žena. Kad se osvrnem unatrag, kad sam bio student, poslali su me na seminar za vinarstvo. Bio je to zastrašujući prizor koji sam vidio jer je na cijelom seminaru bila jedna gospođa. U mislima sam pomislio: Pa, ovdje je barem još jedna žena. Ali samo je ona radila na registraciji! To me prestrašilo. Nisam se osjećao kao da bih trebao biti ovdje. Pitali bi me svaki dan [u školi], zašto si ovdje?

Uz sve ove nedaće, mislio sam da će biti pakao kad počnem stvarno raditi. Ali zanimljivo, kad sam krenuo, mogao sam uzeti telefon i nazvati vinara kojeg nikad nisam sreo i zatražiti pomoć. I dobio bih pomoć.

Dakle, ljudi su odmah prihvatili?

Bilo je ljudi koji bi dolazili u vinariju tražeći vinara. A kad bih ušao, rekli bi: Ne, tražim vinara, a ne nadzornika. Tako da bih rekao, OK, i poslao bih ih u ured da razgovaraju sa svojim šefom, koji bi ih okrenuo i poslao nazad meni (smijeh). Razumijem da je to bio šok, jer znamo kako bi vinar trebao izgledati. A ovaj spol ne predstavlja vinara.

Je li još uvijek tako u Južnoj Africi?

Ne. Više je žena uključeno i više je žena koje osnivaju vlastite tvrtke. Dakle, ima rasta, ima napretka.

Vjerujete li da ste bili ključni u tom napretku?

Da. Unutar industrije i izvan industrije također. Ono što sam shvatila je da sam inspirirala [žene] da kažu sebi da se mogu probiti u industrije u kojima nisu [tradicionalno] dobrodošle.

Po čemu su vaša vina jedinstvena?

Ja pravim vino koje razgovara sa mnom. Vjerujem da postoje ljudi koji su ludi poput mene i koji će uživati ​​u istim stvarima kao i ja. Kao ljudi, mi smo isti, ali različiti. Prije sam se specijalizirao za crvene boje. Ali kad sam otvorio vlastitu vinariju, počeo sam raditi i s bijelim. Sada imam četiri [vina] koja su vrlo raznolika, ali svako ima poseban stil kuće. Riječ je o onome što uzbuđuje moje nepce. Kada gledam chardonnae koji radim, uglavnom miješam hladnu klimu i toplu klimu [voće], jer volim oba lika. Ne volim vina koja su previše smjela.

Koji projekti su sljedeći za vas?

Trenutna misija je da Aslina postane globalni brend i da pokuša pronaći dom za Aslinu. Aslina nema dom - vinograd i centar za posjetitelje. Trenutno najveća tržišta su SAD, Japan i Nizozemska. Ali gradimo Kanadu, Ganu, Svazilend i Tajvan.

Koji je bio trenutak kada ste stvarno znali da ste uspjeli?

Kad sam konačno imao trgovce koji su mi dolazili tražeći moja vina, umjesto da im moram kucati na vrata.

Koje biste promjene voljeli vidjeti u industriji?

Radimo na načinima da to učinimo inkluzivnijim, ne samo kako bismo [marginaliziranim] skupinama olakšali provalu, već i kako bismo i za njih stvorili veći interes, i to ne samo u Južnoj Africi nego i na globalnoj razini.